Najčešći funkcionalni poremećaj gornjeg dela digestivnog trakta, otežano varenje, prisutno je kod najvećeg broja pacijenata koji se javljaju gastroenterologu. Klasični simptomi kao što su bolovi u stomaku, nadutost, mučnina, gorušica, osećaj vraćanja hrane, pojačana kiselina i slično mogu se javiti i kao sezonske tegobe, a u krajnjem rezultiraju negativnim uticajem na kvalitet života.
Veliki broj pacijenata nema adekvatnu terapiju, a razlog je taj što se funkcionalna dispepsija javlja u kratkim vremenskim periodima, ili povremeno, pa se lek traži kod farmaceuta. Skoro je pravilo da su osobe sa ovakvim problemima, ako ne snabdevene, ono upoznate sa prirodnim lekovima, čajevima, ali i spremne na makar trenutnu promenom načina života i ishrane.
Poseta lekaru uključuje dijagnostiku koja se usmerava na isključivanje organskih bolesti gornjeg dela digestivog trakta. Ukoliko se ne radi o gastritisu (zapaljenju sluzokože želuca), kamenu u žučnoj kesi, upali pankreasa ili odsustvu Helikobakterije u slukoži želuca za šta se određuje posebne terapija, pacijenti dobijaju dijagnozu funkcionalne dispepsije.
Simtomi, podela i terapija
Već navedenim siptomima možemo pridružiti i osećaj sitosti nakon nekoliko zalogaja ili gutljaja, kao i nelagodnost posle uzimanja hrane. U vezi sa ovim funkcionalna dispepsija se deli na sindrom nelagodnosti posle jela (PDS) u kome dominira osećaj rane sitosti i (EPS), odnosno sindrom bola u sredini stomaka, u predelu želuca, koji se smanjuje nakon uzimanja hrane. Gasovi, nadimanje, neugodni zvuci u crevima, kao i opstipacija su vrlo česte manifestacije funkcionalne dispepsije.
Većina pacijenata sa povremenim problemima posvećuje se promeni načina života, što se i smatra prvom terapijskom merom, kao i traženju idealne dijete koja će otkloniti problem. Lekari preporučuju smanjenje telesne težine, povećanje fizičke aktivnosti, svođenje uzimanja šećera, kafe i začina na minimalne količine, prestanak pušenja i konzumiranja alkoholnih pića.
Izbegavanja određenih vrsta hrane i pića je individualno pa svaki od pacijenata treba da odredi šta je to što mu smeta i da tako usmeri svoj program ishrane. Ukoliko ove mere ne pomognu, lekar će prepisati odgovarajuću medikamentoznu terapiju koja se najčešće zasniva, ili na lekovima koji smanju sekreciju hlorovodonične kiseline u želucu, ili lekovima koji olakšavaju i ubrzavaju pražnjenje želuca.
Čajevi za pomoć kod funkcionalne dispepsije
Na prve siptome otežanog varenja, pre posezanja za lekovima, većina pacijenata reaguje toplim čajevima. Čaj od nane, belog sleza, kamilice, komorača ili kima su najčešći napici za kojima se poseže tokom problema. U suštini, najbolje je primeniti čajne mešavine, već prema tome na koji način biljke deluju.
U grupu lekovitog bilja koji stimulišu varenje ubrajaju se one sa gorkim sastojcima kao što su: koren lincure, kičica, pelin, hajdučka trava. List artičoke, koren maslačka, i hajdučka trava stimulišu stvaranje i sekreciju žuči, a u grupu biljaka koje opuštaju crevne mišiće i smanjuju nadutost spadaju kim, morač, anis i kamilica. Ukoliko je najveći problem gorušica preporučuje se čaj od belog sleza.
Čajne kombinacije
Delotvorna kombinacija je čajna mešavina koja sadrži plod mirođije, cvet kamilice, plod korijandera, plod morača, pitomu nanu, hajdučku travu i koru krušine. Ova mešavina se u količini od jedne supene kašike prelije sa 200 ml ključale vode, i nakon sat vremena procedi. Pije se po 200ml, nezaslađeno, nakon ručka i večere.
Druga kombinacija lekovitog bilja sa odličnim učinkom je mešavina korena maslačka, semena anisa, komorača, kima, lista nane, kamilice, majčine dušice, korena lincure i korena sladića.
Ovaj čaj se spravlja tako što se potopi 6 kašičica mešavine u 1, 5 l vode i zagreva se do ključanja. Potom se ostavi da vri 1minut, a nakon 10 minuta stajanja može da se procedi i konzumira. Pije se nezaslađeno po dve šolje, 3 puta dnevno, pola sata pre jela ili sat vremena nakon jela.
Prirodni načini za pomoć organizmu
Kako svaki organizam različito reaguje na probleme koji uzrokuju funkcionalnu dispepsiju najefikasniji način pomoći je individualno regulisanje ishrane, ali postoje namerince koje su od opšte pomoći. Na prvom mestu govori se o namernicama sa kiselim ukusom koje pomažu stvaranju želudačne kiseline: limunu i jabukovom sirćetu.
Grickanje semenki komorača ublažava nadutost i smiruje gasove. Cimet takođe utiče na smanjenje gasova, grčeva i nadutosti. Celer i začinsko bilje kao što su đumbir i nana poželjni su na trpezi.
Hrana bogata vlaknima, kao i ona koja sadrži “dobre bakterije” pri čemu se misli na probiotske bakterije u jogurtu, kefiru, fermentisanim proizvodima od soje, kiselim krastavčićima i kupusu su efikasni saveznici za otklanjanje tegoba.
Lagano i temeljno žvakanje, dovoljne količine tečnosti, fizička aktivnosti, izbegavanje kafe, cigareta, alkohola i gaziranih pića su deo samopomoći kod funcionalne dispepsije.